Najveći employer branding promašaj posljednjih 20 godina glasi: “Dinamično radno okruženje.”

Ako vam se čini da pišem o vašoj firmi – niste jedini kome se tako čini.

Neke riječi u poslovnom svijetu vremenom izgube svoje pravo značenje.

“Dinamično radno okruženje” je jedna od njih.

Sve više ljudi samo želi da sutra liči na jučer. Ne zato što ne vole promjene. Nego zato što su umorni od organizacija u kojima je svaki dan mala lutrija.

Hoće li se danas promijeniti prioriteti?

Hoće li opet “hitno” postati važnije od važnog?

Hoće li važiti ono što je dogovoreno jučer?

Hoće li i danas u 16:47 stići poruka: “Samo mala izmjena…”

Godinama smo “dinamično radno okruženje” predstavljali kao prednost. Pisali ga u oglase. Isticali na karijernim stranicama. Ponavljali na intervjuima. A usput smo počeli miješati dvije potpuno različite stvari.

Dinamiku i haos.

Ljudi ne bježe od dinamike. Dinamika znači da se tržište mijenja. Da se proizvodi razvijaju. Da kompanija raste. Da se pojavljuju novi izazovi.

Ljudi bježe od haosa. Od nejasnih očekivanja. Od pravila koja se mijenjaju bez objašnjenja. Od odluka koje zavise od raspoloženja umjesto od sistema.

Predvidljivost nije suprotnost dinamici. Predvidljivost je suprotnost haosu. I možda je upravo zato postala nova valuta povjerenja. Ne zato što ljude štiti od promjena. Nego zato što im daje sigurnost da se s promjenama mogu nositi.