Ako vam se čini da pišem o vašoj firmi – niste jedini kome se tako čini.
Zdrav umor dođe kući s tobom, skine cipele i legne ranije. Izgaranje ostane budno i kad ti zaspiš.
Zdrav umor zna za pauzu. Izgaranje zna samo za “još malo”.
Zdrav umor izgleda kao dobar dan koji je potrajao malo duže nego što si planirao. Izgaranje izgleda kao život koji stalno pokušavaš sustići čak i kad stojiš u mjestu.
Zdrav umor ti dozvoli da se razboliš. Izgaranje te natjera da se zapitaš da li je to pametno. Ne zbog temperature. Zbog reputacije. Jer negdje usput bolovanje prestane biti zdravstvena mjera i postane karakteristika ličnosti.
Zdrav umor se odmori. Izgaranje se opravdava.
U zdravom sistemu kažeš: “Neće me biti par dana.” – U nezdravom dodaš: “Ali ću biti dostupan.”
I tu negdje shvatiš razliku. Nezdravo okruženje te nauči da se bojiš povratka. Da se pitaš hoće li te dočekati dobrodošlica ili tišina. Da mjeriš temperaturu, ali paralelno mjeriš i vlastitu zamjenjivost.
Ako te ideja odsustva plaši, to nije znak da si slab. To je znak da predugo držiš tijelo jakim na pogrešnom mjestu. Jer tijelo, za razliku od sistema, na kraju uvijek kaže istinu.
Leave Your Comment